Uređivanje toka
Kaskade
nerviraju rijeku
ali tjeraju je
da diše
Nakon
četiri dana
i tri noći
obilnih kiša
izraste čovjek
s njenog dna
I bi retencija!
Kaskade
nerviraju rijeku
ali tjeraju je
da diše
Nakon
četiri dana
i tri noći
obilnih kiša
izraste čovjek
s njenog dna
I bi retencija!
Život je kasnopodnevni drijemež
u stolici za ljuljanje
zamrznut prizor
kojeg nema rijeka
ponornica
Misli bačene u tihotu
vraćaju se natrag kao jeka
Smiješci u očima bjehu znak
modrojasnog spokoja
uhvaćeni svjetovi
u malim kuglastim ogledalima
Nepostojeći dan
ohladio se u noć
poput vodene pare
Je li mir
tamo iza?
Sve je tako jednostavno:
Stare crne cipele,
Narančaste naramenice,
Prugaste hlače,
Žarko žuta košulja,
Zeleni džepovi,
Lice boje bijele ruže.
Jednostavno sipi kiša.
Nekad sam volio sve ono
što mi se dogodilo.
Sjećaš li se? Oživio sam.
Bio sam uspješan Klaun.
To je drugi čin postojanja.
Pitam se što je oprošteno?
.
Uzimam se za ruku
Vučem se van
Hodam
Da bih mogao misliti
.
Pjesme su mi sve kraće
Stoga
Ostavljam
Prored
.
Mislim
Kako hodam
Između
S kapuljačom na glavi
duge kose
zalijepljene preko lica
protrčala je ispred mene
u martensicama
djevojka s kišobranom
A ja sam
Gene Kelly u izlizanim tenisicama
hvatao krupne kapi
još krupnije
najkrupnije
ne vidjeste nikad takve
krokodili padahu s neba
lepetajući po lokvama
zajedno sa mnom
dok pjevao sam bez osjećaja stida
zamislite
da ima nade za ovu zemlju
zahvaljujući vodi
vodi koja će je natopiti
vodi od koje će nabubriti
i biljke će narasti
i širiti se
i mirom prekriti sve
zahvaljujući vodi
vodi koja ima vjeru
vodi koja ima moć
vodi koja pamti
i prilagodi oblik
zlatnom vrču
kocki od stakla
ili truloj kanti
Nešto kasnije
u javnom prijevozu
preko puta mene
glazbeni je kritičar
objašnjavao prirodu svoje struke
pripitom muškarcu
koji netom spozna
da napolju ‘dobuje kiša u ritmu tam-tama’
pa ga pozva
da zajedno slave
A ja
ja sam se smiješio ludički
iz samo meni znanih dubina
znajući da to agregatno stanje
traje dva tri dana
i kad spokoj se staloži stoički
nema više uzleta
nit’ polomljenih krila
vratit će u slatkom se obliku
moć pisanja pjesama
kakve volim ja
ne on
s
ka
rekla
ma
Sve će bit u redu
depresija me čuva
Sve će bit u redu
depresija me čuva…
kroz sve tjelesne otvore
uključujući pore kože
i raspukline na suhim usnama
upija zvuke
gromova i zvona
grozomoran zvuk
iz nebeskog grla zlatnog
duša gladnog
prigušuje sordinom
rogobatne pjesme
graditelj kuće od slame i ilovače
odrastao
na plodnoj zemlji
zemlji teškoj za lopatu
zemlji žilavoj
ilovači
što opire se prvo
pa onda lijepi
zgrabi
i vuče u grabu
koju kopa ispred sebe
pokriva je slamom lakom
osušenog žita
izraslog na rodnoj zemlji
iznad
prolaznici
ravnodušno gledaju
u nebo
udnu mrča
mrzli vjetar
u vrtlogu vrti
prošlogodišnji listinac
digne
pa ga strmoglavi
u bijesnu kolu
u tijesan bol
grki lik
od postojanih neizvjesnosti sazdan
ruksak grizodušja prti
vazdan
u suzama zrcali
ledenu monstrancu s neba
vrhom srdžbe
preko ramena baca slugu
ljigavog demona
pripuza
što slijepima kopa oči
uljeza
što se hrani gnjilom gojenčadi predrasuda
u pomrčini
prste mu u meko tkivo zabija
čupa crijeva jetru govna gnoj
raspršuje po zemlji jalovoj
crvima
nek’ popune svoje prazne cijevi
u stidu zgrčen
klati ruke obješene
ruke zdane na molitvi srca
dušom kovitla tijesneć tijelo
umom se bacaka
k’o listinac lanjski
na vjetru
gore
dolje
psi pomagači
strpljivi hodači
čekaju na zeleno
kad je dizao
te drvene dašćice
podloga je bila ravna
sad stavlja nove
upoznavajući prirodu
orogenih procesa
i spotiče se o vrhove
planina nastalih
sukobom
dvaju različitih kontinenata
brani se od Sile teže
zidajući opekama
prema gore
bi li se imao čega držati
iza skriti
kad se opije
bestežinskim stanjem
na kraju
Sila pokaže
kako joj je pomogao
priljepit ga za tlo
ostavljajući mu
da i dalje drži se
za ciglu